BIVŠA SARAJEVSKA STUDENTICA: “IAKO SAM SLIJEPA OD ROĐENJA, DOBILA SAM PITANJE DA OPIŠEM SLIKU”
Uprkos nekim novim zakonima te činjenici da je Bosna i Hercegovina potpisnica UN-ove konvencije, osobe s invaliditetomsu u glavnom gradu Bosne i Hercegovine i dalje među najugroženijim društvenim grupama.
No, iako se susreću s teškim životnim izazovima, ima i onih koji se ne predaju i ne žele odustati od svojih ciljeva.
Pokazuje nam to i podatak s Univerziteta u Sarajevu (UNSA) da je u 2021./2022. godini na različitim studijima evidentirano 114 studenata s invaliditetom. Naveli su i da je taj broj veći, međutim, neki studenti ne prijavljuju da imaju određeni invaliditet.
Kako nam je rekla Lejla Kafedžić, rukovoditeljica Ureda za podršku studentima s invaliditetom Univerziteta u Sarajevu, ti mladi ljudi susreću se s problemima i na fakultetima.
– Najveći broj studenata ima oštećenje vida i tjelesni invaliditet. Iako su napravljeni određeni pomaci u osiguranju uživanja prava na pristupačnost, još ima mnogo prostora i potrebe za napredak – rekla je Kafedžić za „Avaz“.
Dodala je i to da plan za osiguranje pristupačnosti na Univerzitetu postoji, ali budući da realizacija ovisi o vanjskim faktorima, nemoguće je pretpostaviti dinamiku i koliko je novaca potrebno u ovom trenutku.
Dalila Veladžić, nekadašnja studentica Filozofskog fakulteta koja je potpuno slijepa, morala je, nažalost, odustati od studiranja. Željela je završiti engleski jezik i književnost, no nakon dvije godine riješila je to prekinuti te se posvetila fizioterapiji.
– Inače, studenti se redovno susreću s problemom manjka materijala i udžbenika za rad, a za nas je puno teže jer većina knjiga koje se mogu naći u univerzitetskim bibliotekama nisu napisane na Brajevom pismu. Slijepim osobama to predstavlja ogromnu prepreku – kazala je Veladžić, dodajući da su joj profesori uglavnom slali materijal na e-mail.
Prisjetila se i jedne od najneugodnijih situacija koje je doživjela.
– Profesorica mi je dostavila materijale za ispit i posljednja tri pitanja bila su da opišem sliku, a potpuno sam slijepa od rođenja. Tu sam stala, zamislila se i nisam znala šta da radim – prisjetila se Veladžić.
Države potpisnice UN-ove konvencije priznaju pravo na obrazovanje osoba s invaliditetom. S ciljem ostvarivanja ovog prava bez diskriminacije i na osnovu jednakih mogućnosti, države potpisnice osiguravaju inkluzivni sistem obrazovanja na svim nivoima, kao i cjeloživotno obrazovanje, navedeno je iz UN-a. svjetlo-dunjaluka.com
