Genijalna učiteljica iz Samobora dala je otkaz zbog suludog, nepravednog sustava. Takvi nam odlaze, a uhljebi ostaju

Region

Genijalna učiteljica iz Samobora dala je otkaz zbog suludog, nepravednog sustava. Takvi nam odlaze, a uhljebi ostaju

Jasno je svakome tko je normalan da se tim malim trikom poslužila da utješi svog sedmogodišnjeg đaka i pokaže mu kako je važan i vrijedan i dijete se dalo na posao. Ali nadzornica iz Agencije ocijenila je pogrešnom i nedopustivom tu duboko ispravnu gestu i konstatirala da Marija nije zrela za napredovanje. Nekad naprosto ne možeš vjerovati kakva čudaštva dobivaju službeni pečat države

Sigurna sam da ne znate tko je Marija Mapilele jer kamere rijetko svrnu pogled na tolike ljude koji predano rade poslove silno važne za zajednicu. Ali ja je znam, prije dosta godina obje smo radile u istim novinama. Mlada i prekrasna djevojka tada je malko iskušavala novinarski zanat, ali poslije se u hodu ipak odlučila za svoju struku učiteljice razredne nastave. Izgubile smo se, ona tamo, ja ovamo, čula sam da je postala majka troje djece, da je izvrsna učiteljica i da radi negdje u Samoboru. I onda sinoć prevrćem po internetu i naletim na Marijin post.

Oprašta se Marija sa hrvatskom školom i sa svojim đacima i odlazi na neko sasvim drugo radno mjesto. Kad sam pročitala njenu pričicu, poslala sam joj poruku da mi je zlo i zamolila je – jer je stvar tako bitna – da je za široku publiku iznese u Telegramu. Nije htjela. “Draga Sanja, razumijem da ti je zlo. Ja sam kroz ovu malu crticu opisala apsurdistan i ne bih više o tome. Hvala ti na interesu”, odgovorila mi je Marija uz napomenu da je to što je prenijela bila samo kap koja je prelila čašu. Razočaranja su se jednostavno nataložila. Dala je otkaz. Ali iskustvo koje je Mariju udarilo u čelo i u srce mora se ispričati.

Nakon 15 godina u razredu, s mjesta učiteljice-mentorice u samoborskoj ‘Osnovnoj školi Bogumila Tonija’, Marija se, dakle, lani prijavila da joj se odobri promaknuće. Viši stupnjevi napredovanja za učitelje i nastavnike su “mentor”, “savjetnik” i najviše zvanje kome su talenti nadjenuli blesavo ime “izvrsni savjetnik”. Pred Marijom je bila stepenica savjetnika.

Molbu za napredovanje treba predati državnoj Agenciji za odgoj i obrazovanje, a oni onda u školu upute komisiju koja će u razredu odslušati kako učitelj radi s djecom i na temelju toga zaključiti može li promaknuće ili ne. Svoje stručnjake, koji provjeravaju tko može naprijed a tko ipak ne, šalje Agencija. Za Mariju su početkom školske godine poslali neku savjetnicu kojoj ona u svom postu ne spominje ime, a šteta, jer bismo svi trebali znati kakve kreature odlučuju o karijerama uime autoriteta javnog školstva. Marija Mapilele nije dobila napredovanje zato što je “na satu podijelila učenicima radne bilježnice i time poremetila nastavni proces”.

Do kobnog “poremećaja nastavnog procesa”, koga je beskompromisno razotkrila nadzornica iz Agencije za odgoj i obrazovanje, došlo je u momentu kad je na promatranom satu jedan Marijin prvašić odjednom počeo plakati. Bila je riječ o učeniku koji je strani državljanin i koji još ne razumije hrvatski, objasnila je u svom zapisu Marija. Shvaćajući da je dijete grunulo u suze jer je zbunjeno i uplašeno, ona je krenula k njemu, čučnula i zagrlila ga. A onda je to dijete zadužila da, kao njen pomagač, ostalima podijeli radne bilježnice.

Jasno je svakome tko je normalan da se tim malim trikom poslužila da utješi svog sedmogodišnjeg đaka i pokaže mu kako je važan i vrijedan i dijete se dalo na posao. “Sunce je zasjalo, suze su nestale, đaci su zapljeskali” napisala je učiteljica Marija. “Neki žive sto života i ne dožive takvu sreću, a ja skoro svaki dan”.

Ali nadzornica iz Agencije ocijenila je pogrešnom i nedopustivom tu duboko ispravnu gestu i konstatirala da Marija nije zrela za napredovanje. Nekad naprosto ne možeš vjerovati kakva čudaštva dobivaju službeni pečat države.

Jutros čitam na portalu Srednja.hr da su od Agencije za odgoj i obrazovanje (čija je ravnateljica dr. Dubravka Brezak Stamać) zatražili objašnjenje, a oni su im odgovorili da učiteljica Marija Mapilele “nije uložila prigovor na stručno mišljenje savjetnice” te je ostala u zvanju mentora.

“Daleko od toga da moj ego ne može podnijeti kritiku”, napisala je u postu učiteljica, “ali ono što je savjetnica vidjela kao poremećaj nastavnog procesa, za mene je bila potpuno razumna, ljudska, empatična i pedagoški opravdana reakcija”.

Nadzornica iz Agencije Mariji je nakon sata iznijela svoju kritiku, koju je kasnije i zapisala u svoj negativno intonirani izvještaj. “Dok je ona pričala, ja sam gledala taj duboki ponor poremećaja”, piše Marija. Uvjerena da “svako dijete zaslužuje barem jednu osobu koja će vjerovati u njega i koja će mu obrisati suze”, na kraju odlazi ona. Pričekala je da se ohladi i da djecu nauči abecedu.

Pa idem, da ja više ništa ne remetim, zaključuje Marija. Umjesto da iz pedagoških državnih službi nogom u guzicu odu štetočine, birokrati i uhljebi koji sramote institucije, struku i poredak i ubijaju kod ljudi svaki entuzijazam za posao koji su odabrali jer ga vole. telegram.hr