U emisiji “Galileo Mystery“ koja se bavi pojavama na granici mogućeg, njemačka TV kuća „ProSieben“ nedavno je emitirala prilog o vampirima. Između ostalog bilo je govora o nezaobilaznom Grofu Draculi, a za nas je najinteresantnije što je u prilogu kao jedna od zemalja gdje su zabilježeni prvi slučajevi vampirizma spomenuta Bosna!
Prema tvrdnjama autora priloga, 1731.godine u mjestu Međeđa kod Višegrada zabilježen je jedan od najranijih slučajeva vampirizma. Sve je počelo iznenadnom smrću čak 14 ljudi. S obzirom da smrtnim slučajevima nije prethodila nikakva bolest mještani su ih pripisali vampirima. Navodno su u namjeri, piše aura.ba, da se uvjere u svoje tvrdnje nakon nekoliko dana otkopali grobove i u njima pronašli netaknute leševe! U prilogu nisu ponuđeni neki konkretniji detalji koji bi potkrijepili ovu priču iz Međeđe, ali su predočeni pisani dokumenti o balkanskim vampirima iz vremena austro-ugarske vladavine koji se nalaze u gradskom arhivu u Beču – piše Aura.
Šokantni bečki dokumenti:
Istraživala ih je njemačka psihologinja Sibel Balta, koja se godinama bavi proučavanjem misterija vezanih za vampire. Ona je pojasnila da se dokumenti odnose na srbijansko selo Kišeljevo i bosansko mjesto Međeđa, gdje je u 18. stoljeću zabilježeno više nerazjašnjenih smrtnih slučajeva. Prema dostupnim zapisima, austro-ugarski ljekari su se po carevom nalogu više pozabavili slučajevima u Kišeljevu i na insistiranje mještana otkopali grobove za koje su tvrdili da kriju vampire.
Balta dalje navodi da dokumenti sadrže nevjerovatne detalje. U njima je navedeno, piše aura.ba portal, da su ljekari ekshumirali leševe za koje su ustvrdili da su izgledali netaknuto i neoštećeno!
Prema njihovim izvještajima koža im je bila roskasta, a u ustima su otkrili tragove krvi.
Doktori su zabilježili da su leševi izgledali tako kao da su živjeli poslije smrti. S obzirom da liječnici u to vrijeme nisu imali objašnjenje za ono što su vidjeli, došli su do istog zaključka kao i mještani, te su i u zvaničnom izvještaju podržali tezu da su pokojnici bili žrtve vampira.
Čak su i odobrili ritual probadanja mrtvaca glogovim kolcem, što se u to vrijeme smatralo efikasnim lijekom protiv vampira.
Balta dalje navodi da dokumenti sadrže nevjerovatne detalje. U njima je navedeno, piše aura.ba portal, da su ljekari ekshumirali leševe za koje su ustvrdili da su izgledali netaknuto i neoštećeno! Prema njihovim izvještajima koža im je bila roskasta, a u ustima su otkrili tragove krvi.
Doktori su zabilježili da su leševi izgledali tako kao da su živjeli poslije smrti. S obzirom da liječnici u to vrijeme nisu imali objašnjenje za ono što su vidjeli, došli su do istog zaključka kao i mještani, te su i u zvaničnom izvještaju podržali tezu da su pokojnici bili žrtve vampira. Čak su i odobrili ritual probadanja mrtvaca glogovim kolcem, što se u to vrijeme smatralo efikasnim lijekom protiv vampira.
Međutim, dr. Balta navodi da je i sama istražujući priče o vampirima, danas skoro 300 godina nakon ovih iz Međeđe i Kišeljeva sklonija mišljenju da se iza priče o vampirima ustvari krije serijski ubica. Da bi pronašla tragove koji bi potkrijepili njenu teoriju Balta je posjetila Srbiju, a najavljuje i posjetu Bosni. Za sada nije otkrila neke nove detalje o svom istraživanju, ali svakako nas je ponukala da se pozabavimo ovom temom. Tako smo “tragajući” za bosanskim vampirima naišli na nekoliko interesantnih priča o ovim mitskim bićima.
Iako ni jedna nije vezana za Međeđu, prema tvrdnjama filologa i etnologa Nenada Filipovića, objavljenima još prije nekoliko godina vampiri i vampirizam nastali su u Bosni kao posljedica dugogodišnjih ratova i razaranja između Osmanlija i Habsburgovaca. Prema Filipovićevim navodima najčešći izrazi za vampira u Bosni su bili lampir, lampijer, lapir, vukodlak i vukozlačina.
Isti autor tvrdi da je najpoznatiji bosanski vampir bio lampir Meho iz okoline Glamoča. Uz vampira Mehu, Filipović pominje i Paju Tomića iz sela Tupanari u okolini Vlasenice. Taj bosanski vampir prema predanju pripada novijoj historiji i navodno je 1923. godine posmrtno gnjavio i dodijavao svojoj ženi Cviji. Cvija je zamolila sinove Stevu i Krstu da joj pomognu.
Oni su održali vijećanje sa ostalim seljacima. Odlučili su da upokoje tupanarskog vampira. Pajin leš je iskopan, proboden glogovim kocem i spaljen. Pepeo mu je rasturen, a ono nekoliko kostiju što je ostalo iza njega vraćeno je u grob i zakopano.
Nevesinjski vampir:
Filipović prenosi i da je hercegovački folklorista Tomo Bratić, krajem XIX vijeka, zabilježio detaljnu predaju o ubijanju vampira u Nevesinju. U toj se predaji veli da se nekada davno u Nevesinju povampirio izvjesni Korkut. Ukopali su ga u groblju kod neke poznate lipe, gdje je, već u Bratićevo doba, bila općinska kuća. Počeo je daviti čeljad po Nevesinju. Nevesinjci su se odlučili na selidbu. To je zabrinulo Zalom-pašu. Obećao je veliki bakšiš onome ko Nevesinje liši vampira. Hadžija i pop Petar Mučibabić sa Ljeskova Dola ode Zalom-paši i obeća da će dohakati nemani. Pozove Korkutovu ženu i naredi joj, kad je vampir navečer posjeti, da mu sveže maramu oko vrata. Žena je to učinila i odmah javila paši. Paša je obavijestio popa.
Cijela kasaba se skupila na Korkutovom grobu. Grob je otkopan i nađen je u njemu mrtvac sa maramom oko vrata. Pop je počeo čitati psalme i Korkut se navodno počeo micati. Prema predanju pop ga je nekoliko puta udario u prsa glogovim kolcem i ponovo zatrpao grob, nakon čega vampir nije više gnjavio nevesinjsku kasabu.
No, ni sa tvrdnjama autora priloga njemačke TV kuće s početka ove priče, a ni onim koje je iznio filolog Filipović o bh. vampirima ne slaže se Ahmed Bosnić, istraživač i autor više popularnih knjiga o rubnim područjima nauke.
-Nisam čuo za vampire u Međeđi, a ni za ove o kojima govori Filipović. Prije mislim da su te priče plod mašte naroda, nego da su zasnovane na nekim događajima koji su ih mogli proizvesti. Priče o vampirima karakteristične su za područje Srbije, a ne BiH – kaže za naš list Bosnić.
Uprkos oprečnim mišljenjima bh. istraživača o vampirizmu, biće svakako interesantno pratiti eventualni nastavak emisije “Galileo Mystery”, u kojoj je psihologinja Sibel Balta najavila i posjetu Bosni. Ko zna kakve će nam nove informacije otkriti.
Mađarska monstrumka:
Iza priča o vampirizmu krile su se i neke serijske ubojice, kao što je bila monstruozna mađarska grofica Erzebet Bathory. Uz njeno ime vezan je podatak da je na najrazličitije i najokrutnije načine lišila života oko 600 djevojaka, kojima je crpila krv do smrti da bi se kupala u njihovoj krvi i tako sačuvala svoju mladost.
U knjizi “Vampiri”, Jean-Paul Bourre navodi da je Er-zebet bila rođaka princa Vlada Drakule, gos-podara Vlaške, primjećujući i kako je upravo motiv zmaja krasio grbove i Bathoryevih i Drakula.
Glogov kolac i bijeli luk:
Dugo se smatralo da su križ i bijeli luk, jedno od najdjelotvornijih sredstava protiv vampira. Ahmed Bosnić u svojoj knjizi “Knjiga tajni” izdvaja i ova “oružja” protiv krvopija.
– Slikom vuka na nadgrobnom spomeniku, dugo se vremena pokušavalo zadržati mrtvaca da ne izlazi iz groba, mada se efikasnijim sredstvom smatrao glogov kolac koji bi se potencijalnom vampiru zabijao u srce ili lopata kojom bi se odsijecala glava, koja bi zatim bila pohranjivana mrtvacu među noge.
Mit o Drakuli
Razvoju vampira od ranog mitološkog pojma do oživljenog mrtvaca u vidljivo ljudsko biće, potpomogao je 1897. irski pisac Bram Stoker svojom novelom Drakula. Drakula je postao utjelovljenjem noćnog zla. Nadahnuće za svog izmišljenog grofa našao je u stvarnoj ličnosti iz petnaestog stoljeća za kojeg se međutim vjeruje da je bio još strašniji od grofa iz romana, princu Vladu V. Iz tadašnje Vlaške, sada dijela Rumunske, i navodne utvrde vampira Transilvanije. /Izvor: (narodnjaci.net/magazin.ba/)
