PJESMOM KOJU SAM NAPISAO I KOJA JE OTPJEVANA NA ILIDŽI, KAO DA SAM NASLUTIO: ISPOVIJEST RASIMA LJAJIĆA O ŽIVOTNOJ TRAGEDIJI
I dalje se, i poslije godinu dana od tragedije, apsolutno ničega se ne sjećam. Kako prvog dana, tako i sad. To je prosto nevjerovatno. Ovim riječima Rasim Ljajić, lider SDPS, započinje svoju potresnu ispovijest, , na godišnjicu pokojnom Branku Gogiću, njegovom nekadašnjem najbližem saradniku i prijatelju, koji je 10. aprila prošle godine poginuo u stravičnoj nesreći na autoputu kod Ražnja.
– Nadao sam se, govorili su mi da se neki dijelovi sjećanja poslije izvjesnog vremena vraćaju… Meni se, međutim, ništa nije vratilo. Pokušavao sam, išao sam da vidim tog čovjeka što me je našao… Možda, rekoh, da to bude okidač da mi se neki dio sjećanja vrati… Ali ne vrijedi. Znam da Branka ništa ne može da vrati i da to ništa ne bi promijenilo, ali eto, hrio sam da znam kako je do nesreće došlo – rekao je on.
Ljajić je tada zadobio teže povrede, ali se poslije nekoliko mjeseci rehabilitacije oporavio. Sada je, kaže, potpuno drugi čovek, koji na život gleda drugačije. Često mu se, priča dok s vremena na vrijeme baca pogled na fotografiju pokojnog prijatelja Branka, koja od prvog dana stoji u njegovoj kancelariji, vraćaju stihovi pjesme koju je napisao prije dve-tri godine. Kao da je, kaže nam, autobiografska. Kao da je njome naslutio tragediju.
– Išao sam na rehabilitaciju oko šest-sedam mjeseci, nemam zasad nikakve posljedice, da kucnem u drvo. A mnogo sam se ovako promijenio. Mnogo! Potpuno drugačije gledam na život od tada, drugi sam čovjek. Vidi, ja sam napisao još ranije jednu pjesmu, a sad mi ona dolazi često, poslije ovog što se desilo… Topalko (Milan Topalović, pjevač narodne muzike, prim. aut.) otpjevao ju je na festivalu Ilidža u Sarajevu prije dvije-tri godine i refren kaže: ‘Naš je život more tuge, s talasima kratke sreće, zato živi kako možeš, što je bilo, biti neće.
Ljajić kaže i da je za ovih godinu dana pokušavao da piše ponovo, da tugu pretoči u pjesmu, ali ne ide.
– Nemam inspiraciju. To mora da dođe samo, a još mi nije došlo. Nadam se da će doći. E, te pjesme se sjetim često. To je to! Živi svaki dan što možeš, koristi, nema reprize, nema ponavljanja, neće se vratiti dan koji je prošao… Nerviramo se za sve i svašta, svaka sitnica nas izbaci iz takta. Onda vidiš da nije vrijedno toga, u jednoj sekundi život praktično stane. U jednoj sekundi koju i ne sanjaš i ne očekuješ. Čovjek treba da živi punim plućima. Trudim se i ja da koristim svaku priliku da nešto korisno radim i da ne propuštam šanse – kaže Ljajić za Kurir. hayat.ba
