Žao mi je što nisam ubio sve sa spiska, uživao sam u njihovim kricima: Jeziv iskaz dječaka ubice sa Vračara!
Žao mi što nisam ubio sve učenike sa spiska! Htio sam da se vratim i sve ih ubijem, ali mi je u dvorištu ispao ranac sa Molotovljevim koktelima i nisam uspio.
Ovo je, kako Kurir nezvanično saznaje, u razgovoru sa radnicima Centra za socijalni rad (CZSR) izjavio dječak (13), koji je osumnjičen za najgori masakr u Srbiji. Podsjetimo, učenik sedmog razreda Osnovne škole “Vladislav Ribnikar” na Vračaru u Beogradu, u srijedu u 8.40 sati ušao je u školu naoružan pištoljima i Molotovljevim koktelima.
Ubio je Dragana Vlahovića, školskog čuvara i osmoro đaka, sedam djevojčica i jednog dječaka, dok je šestoro djece ranio, kao i nastavnicu historije. Potom je sam pozvao policiju iz školskog dvorišta, predstavio se imenom i prezimenom, rekao šta je uradio i tražio da dođu po njega. “Ja sam psihopata, morao sam da se smirim”, izgovorio je, a onda je uhapšen.
Prema riječima izvora, dok je dječak hladnokrvno, bez trunke kajanja i empatije prema žrtvama, govorio o tome kako je dugo pripremao zločin, kao i kako je razradio plan i zbog čega, radnici CZSR nisu mogli da sakriju zaprepštenje.
Njima nije bilo dobro dok su ga slušali – kaže izvor Kurira. Kako dalje objašnjava, posebno jezivo je bilo kada je dječak izgovorio “da mu ni najmanje nije žao ubijenih drugova”.
– Uživao sam dok sam slušao njihove krike. Meni je žao što nisam pobio sve ljude sa spiska, ali kada sam izašao u dvorište da promijenim šaržer, ispao mi je ranac sa Molotovljevim koktelima, a njih sam htio da bacim kako policija ne bi mogla da uđe u školu dok ne završim započeto. Onda sam se uspaničio i shvatio sam da je najbolje da pozovem policiju. Spustio sam pištolj i pozvao – navodno je detaljno opisao zločin.
Ono što je naročito šokiralo radnike CZSR tokom razgovora sa maloljetnikom, jeste i to što je on praktično priznao da je na neki način uživao u zločinu, da ne samo da ga je svjesno planirao, nego ga je i htio.
– Dječak je priznao da je često gledao kriminalističke filmove, serije, ali i dokumentarce o masovnim ubistvima, čak i onim u školama. Naročito je bio opsjednut dokumentarcem “Američka tragedija”, u kom se prikazuje kako majke žrtava pate, ali i kako majka ubice pati zbog onoga što je njeno dijete počinilo. Taj dokumentarac je gledao više puta i poistovjećivao je majku ubice sa svojom majkom – navodi izvor Kurira:
– On je majku ubice iz dokumentarnog filma poistovjećivao sa svojom, jer je smatrao “da ona nema saosjećanja prema njegovim problemima”. Zapravo, htio je da pate majke njegovih ubijenih drugara, ali i njegova mama. Tu patnju, kao i krike uplašene i ranjene djece je vidio kao neku vrstu kompenzacije za svoju duševnu bol.
Izvor kaže i da je dječak smatrao da ima problem sa društvom i okolinom, odnosno da on pati zbog toga što je izopšten i odbačen od društva.
– On nije bio žrtva fizičkog nasilja, a pitanje je da li je bio žrtva nekog drugog oblika vršnjačkog nasilja. On je imao lični osjećaj da djeca iz škole ne žele da se druže s njim, a njegova mama nije to shvatala i razumjela – navodi izvor i dodaje da je dječak u svaku svoju žrtvu ispalio između pet i osam hitaca.
– Nije nasumično pucao, pucao je ciljano da ubije. U školi je tokom uviđaja nađeno ukupno 57 čaura i šest metaka – navodi izvor.
Kurirov sagovornik kaže i da je dječak toliko dobro planirao ovaj masakr, da je čak vodio računa i o svojim godinama. Naime, nakon hapšenja, policija je zaplijenila dječakov telefon, kao i kompjutere.
– On je danima na guglu istraživao krivični zakonik, odnosno koja je starosna granica za odlazak u zatvor. Zbog toga je svjesno izabrao baš ovaj trenutak za napad, jer je shvatio da djeca do 14 godina ne idu u zatvor. Praktično je požurio da da svog 14. rođendana, koji je u julu, počini zločin kako ne bi mogao da bude krivično gonjen – objašnjava nam izvor i napominje da je dječak smješten na jednu psihijatrijsku kliniku.
Inače, toksikološke analize su pokazale da on u trenutku upada u školu nije bio ni pijan ni pod dejstvom narkotika. Izvor: Kurir
