ČETIRI MJESECA KOŠMARA BEZ ODGOVORA ZA NASTRADALE U RIBNIKARU – Dječak ubica kreće u školu, čeka se presuda njegovom ocu
Prije tačno četiri mjeseca, Srbiju je ocrnio jedan od najtežih zločina u istoriji, kada je trinaestogodišnji učenik 7. razreda OŠ „Vladislav Ribnikar“ sa Vračara ubio devetoro nevinih đaka i školskog čuvara . Od dana kada se dogodio masakr u školi, mnoge stvari su se promijenile, ali mnoge stvari su ostale iste. Ono što se nikada neće promijeniti je bol koji će zauvijek tinjati u svima nama zbog prerano oduzetih mladih života. Kako je dječak ubica u vrijeme zločina imao 13 godina, nije mogao biti uhapšen već je smješten na Kliniku za neurologiju i psihijatriju za djecu i omladinu, gdje se nalazi i danas.
Kako se bližio 1. septembar, a dječak ubica bio na klinici, njegova majka se obratila institucijama sa zahtjevom da se riješi pitanje daljeg školovanja za njeno dvoje djece. Majka dječaka ubice u pismu ni jednom riječju ne spominje tragediju u “Ribnikaru”, već apeluje za pomoć navodeći da je situacija u kojoj se nalazi njena porodica – složena .
U pismu, koje je, prema pisanju medija, vrlo šturo i bez ikakvih emocija, majka dječaka koji je ubio devetoro učenika i zaštitar navodi da je pitanje obaveznog osnovnog obrazovanja za njenu djecu “otvoreno”. Ona napominje da njena mlađa kćerka, koja je pohađala istu školu kao i njen brat, ne može nastaviti školovanje u Ribnikaru, a da je njen sin na Klinici za neurologiju i psihijatriju za djecu i mlade.
Ubrzo nakon ovog pisma donešena je odluka da dječak ubica nastavi školovanje, odnosno završi osmi razred u Osnovnoj školi “Dr Dragan Hercog”. To nije klasična škola sa učionicama punim dječije galame u dvije smjene, fiskulturnom salom ili igralištem. Štaviše, ova škola čak nema ni svoju zgradu, već samo grupu od oko 80 nastavnika koji rade sa osnovcima koji su pacijenti i koji ne mogu da nastave klasično osnovno obrazovanje.
Dok smo pokušavali da probavimo vijest o masovnoj pucnjavi u školi, stigla je nova informacija – dječak ubica ima 13 godina i po zakonu nije krivično odgovoran, jer se prema njemu postupa kao prema djetetu.
– Šta sad, šta dalje? – nova su pitanja koja su počela da odjekuju u glavama svih nas.
Dječak je smješten u psihijatrijsku ustanovu, gdje je pod nadzorom policijskih službenika, koji dežuraju 24 sata. U međuvremenu je 31. jula napunio 14 godina, ali to u ovom slučaju ništa neće promijeniti . Zakon se ne može primjenjivati retroaktivno: dječak ubica je u tom kobnom trenutku imao 13 godina i na njega se mogu primijeniti zakoni koji su bili na snazi u vrijeme počinjenja djela. A zakon je jasan – djeca mlađa od 14 godina ne podliježu krivičnoj odgovornosti.
Ako počinitelj nije bio dovoljno star da odgovara u vrijeme izvršenja djela, to se neće promijeniti ni kasnije. Krivični zakonik predviđa da je minimalna starosna granica 14 godina, kada se počinju smatrati mlađim maloljetnicima, a sve mlađe od 14 godina su djeca, koja nisu krivično odgovorna.
Pomjeranje granice krivične odgovornosti?
Mogućnost pomeranja starosne granice za krivičnu odgovornost odmah je pomenuo i Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije. Predložio je smanjenje starosne granice za krivično-pravnu odgovornost maloljetnika sa 14 na 12 godina , u skladu sa međunarodnim i evropskim standardima. Prijedlog za smanjenje krivične odgovornosti podržali su brojni advokati, kao i Udruženje sudija i tužilaca (UST). Međutim, za sada još uvijek nema zvaničnih informacija o ovim promjenama.
Nakon dva i po mjeseca, 18. jula, dječak ubica je prvi put progovorio o masakru koji je počinio. Iako neće ući u sudnicu kao optuženi, pojavio se pred tužilaštvom u postupku protiv svog oca, koji se tereti za teško krivično djelo protiv javne bezbjednosti. Dječakov otac, ubica, osumnjičen je da je svog sina odveo na streljanu, obukao ga da koristi oružje, kao i da je nepropisno držao oružje.
U postupku protiv njega svjedočio je dječak ubica.
Ispitivan je četiri sata putem video veze.
Prisutni su bili i roditelji neke od ubijene djece.
I postavljali su pitanja dječaku koji je ubio njihovu djecu.
Dječak nije mogao objasniti zašto je počinio zločin, a jedini razlog je naveo ” da je imao loša osjećanja prema vršnjacima ” .
– Rekao je da se kaje. Nije želio da vidi slike drugova koje je ubio, au obrazloženju je rekao da mu je neugodno – prenose mediji.
Kako je poznato, dječak ubica svjedočio je da je ideju za ubistvo dobio u “Ribnikaru” mjesec dana prije zločina, gledajući dokumentarni film.
Napravio je plan između dvije i tri sedmice. U početku je napravio kratku listu učenika koje je namjeravao ubiti, ali je na kraju proširio na još imena. Tvrdi da je, navodno, spisak sastavio ” kako bi više razmišljao koga ne bi udario “. Ubica dječaka je tvrdio da mu “nije bilo lako doći do oružja “.
Sef je bio postavljen veoma visoko, skoro do plafona, i morao je da otkrije šifru da bi ga otključao.
– Kada ga je tata otključavao, vidio sam da je šifra 637 – objasnio je dječak ubica kako je došao do oružja.
Dječak ubica je u svom svjedočenju potvrdio da je njegov otac volio oružje i da ga je odveo na streljanu. Međutim, rekao je da mu prvi kontakt sa oružjem nije omogućio otac, već instruktor na streljani. Opisao ga je kao mršavog, sedokosog, kratke kose i srednjih godina.
Članovi porodica čiji su članovi ubijeni u ovom masakru podnijeli su 9. avgusta tužbu u parničnom postupku protiv majke i oca, kao i dječaka ubice.
Kako smo pisali, tužba je podnesena u parničnom postupku za naknadu nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog smrti voljene osobe, kao i na ime pretrpljenog straha, a u toku je i krivični postupak protiv oca dječaka, koji je u fazi istrage pred Višim javnim tužilaštvom.U Beogradu.
Ovom tužbom je u parničnom postupku tražena i novčana renta, odnosno buduća isplata određenog novčanog iznosa od dana presude i dok za to postoje uslovi – na ime buduće nematerijalne odštetu za pretrpljene duševne bolove zbog smrti bliske osobe.
Otac dječaka ubice je četiri mjeseca u pritvoru, što znači da tužilaštvo ima još dva mjeseca da odluči šta će s optužnicom. Advokat Radomir Munižaba objašnjava da tužilaštvo ima još dva mjeseca da podigne optužnicu jer je otac dječaka ubice već u pritvoru.
– Ako optužnica ne bude podignuta u roku od šest mjeseci, on mora biti pušten na slobodu. Ako bude podignuta optužnica, tužilaštvo u tom slučaju ima pravo da predloži pritvor, a onda pritvor može trajati do okončanja postupka – kaže Munižaba.
Apelacioni sud u Beogradu zabranio je majci dječaka ubice da otuđuje i opterećuje nepokretnosti. Tom odlukom zabranjuje se otuđenje i opterećenje nepokretnosti i udjela u nepokretnostima, odnosno stanovima, gradskom građevinskom zemljištu, poljoprivrednom zemljištu, garažno-parkirnom mjestu, porodičnoj stambenoj i pomoćnoj zgradi, te unošenje zabilježbe o zabrani zabranjeno je otuđenje i opterećenje nepokretnosti utvrđenih ovim rješenjem rješenjem u nadležnom katastru nepokretnosti.
Istovremeno, određena je privremena mjera zabrane majci otuđenja ili opterećenja automobila „fijat 500“, 2017. godine proizvodnje. Potvrđenim prvostepenim rešenjem naloženo je Narodnoj banci Srbije – Organizaciji za prinudnu naplatu i javnom izvršitelju da oduzme , prenese i položi sva sredstva koja majka ima na računima i štednim ulogama kod poslovnih banaka, do iznosa od 2.700.000 evra u dinarske protivvrednosti. , a sredstva će se čuvati u depozitu javnog izvršitelja do pravosnažnog okončanja parnice.
Određena je i privremena mjera popisivanjem i oduzimanjem novca, nakita i hartija od vrijednosti izvršnog dužnika, a određen je rok od 30 dana da članovi porodice ubijenog podnesu tužbu radi opravdavanja određenih privremenih mjera.
Dragan Kobiljski, otac jedne od ubijenih devojaka iz Ribnikara, objavio je prije nedelju dana otvoreno pismo na svom Fejsbuku.
– Kako misliti i kako živjeti? Zašto nas zovu roditeljima djece “žrtve”? Naša deca nisu stradala nesretnim spletom okolnosti, naša djeca su ubijena (streljana, likvidirana) sa vrlo jasnom namjerom, planom i željom za kobnim ishodom…ništa se desilo slučajno…samo su neki od njih spašeni slučajno… A kako roditelji ubijene djece žive, dišu pa i postoje? Kakvo je bilo djetinjstvo i mladost za braću i sestre, koliko godina za djedove i bake? Kakav je život ranjenih i koje su traume preživjelih? Koliko je svjetova zapravo uništeno? Može li se ovo popraviti? – ne mogu! Mogu li se djeca vratiti? – ne mogu! I da li je važno utvrditi odgovornosti u ovom zločinu? – Važno je! Važno je da se ovako nešto više nikada ne ponovi – napisao je on.
Istakao je i da je pogrešno dijete sa nedostatkom empatije, kao i da je djetetu dostupno oružje, kao i oglušnost roditelja o savjete o neophodnoj psihološkoj podršci i detaljnom pregledu djeteta. zbog “krize svijesti” . novi.ba
