“OVU BOL NE BIH POŽELIO NI NAJGOREM NEPRIJATELJU!” Boris i Dejana poginuli prije tačno godinu dana, skrhani roditelji spremaju pomen

Region

“OVU BOL NE BIH POŽELIO NI NAJGOREM NEPRIJATELJU!” Boris i Dejana poginuli prije tačno godinu dana, skrhani roditelji spremaju pomen

Boris Majorski (18) i njegova djevojka Dejana Neralić (17) iz Stare Pazove poginuli su prije tačno godinu dana u stravičnom udesu na magistralnom putu Inđija-Beška.

Pa da podsetimo, mladi ljubavni par tog kobnog dana 18. oktobra 2022. krenuo je na izlet u Vrdničku kulu motorom kojim je upravljao Boris Majorski, dok je njegova djevojka Dejana bila suvozač. Do nesreće je došlo kada osumnjičeni Slobodan B. (83) iz Krčedina koji je, kako se sumnja, izazvao nesreću vozeći “mercedes” nije ustupio prvenstvo prolaza vozaču motora i direktno se zakucao u njih.

Vladimir Majorski, neutešni otac nastradalog Borisa rekao je za Kurir “da ovo što su oni doživeli i preživeli za ovih godinu dana ne bi poželeo ni najgorem neprijatelju”.

– Da ostanete bez djeteta u koje ste uložili svu svoju snagu i podarili mu život ne može da se poredi ni sa jednim bolom. U trenu smo ostali bez Borisa i Dejane i to tuđom greškom – u jednom dahu priča Vladimir i dodaje:

– Jako sam ljut na čovjeka koji nam je ubio djecu! Ovde nije u pitanju saobraćajni prekršaj koji može da se plati zbog prekoračenja brzine, ovo je ravno ubistvu. Smatram da čovijek koji je u devetoj deceniji nema šta da radi za volanom!

Kako nam je dalje naveo naš sagovornik, on je od osumnjičenog Slobodana B. očekivao makar ljudski da ih pozove telefonom i izjavi saučešće, ali do toga nije ni došlo.

– Taj čovek se nije udostojio ni kao ljudsko biće da nas pozove i da nam izjavi saučešće. Znate, to je moglo svakom vozaču da se desi, pa čak ne daj Bože i meni. Ali, ja bih znao šta da uradim u toj situaciji, rekao bih: “Kriv sam i treba da me kaznite i biću iza rešetaka zbog moje greške!” A on je odlučio da pljuje mrtvu djecu – kaže Vladimir i dodaje:

– Sramota! Pokušava na taj način da se “opere” i da pred sudom prikaže da je moj sin ustvari kriv i da su u pitanju neke sekunde. Čekajte, baš bih voleo da vidim kakvi su refleksi čovjeka u devetoj deceniji.

Prema njegovim riječima, jako ga uznemirava cijela situacija vezana za suđenje za smrt njegovog sina i djevojke, ali kako kaže neće odustati i boriće se da se osumnjičeni adekvatno kazni.

– Nakon nepravosnažne presude žalio se na visinu kazne od tri godine, pa je predmet sada u rukama Apelacionog suda u Novom Sadu. Takođe, na visinu kazne žalila se i tužiteljka koja smatra da je ovo mala kažna za počinjeno krivično djelo – kaže on i dodaje:

– Boriću se i nikad neću odustati da se pravda zadovolji! Smatram da treba da probudimo svijest o tome da stariji vozači ne smiju da voze kako više nikada ne bismo imali ovakve slučajeve. Svako ko napravi ovako nešto u tim godinama treba da ide u zatvor i da to bude pouka za sve ostale. Bolje im je da se igraju sa unucima kući, nego što sjedaju za volan. Želim da imamo što manje porodica kao što smo mi…

Kako nam je dalje naveo Vladimir, sa porodicom i prijateljima obilježit će godišnji pomen.

– Imamo još jedno dijete i moramo da podignemo glavu i da se borimo. Ne smemo odustati od života koji je bio nepravedan prema nama – kaže Borisov otac i dodaje:

– Obeležićemo pomen za našu Dejanu i Borisa, prvo ćemo se okupiti u 12 sati u pravoslavnoj crkvi u Golubincima, nakon čega ćemo se zajedno uputiti na mjesto njihovog večnog počinka. Kada to obavimo idemo na mjesto nesreće gde su naša djeca izgubila život.

Ožalošćeni otac naveo je i da ga raduje to što su nadležni uslušili njihov apel i odlučili da na kritičnoj raskrsnici gde su poginuli Boris i Dejana uradi kružni tok.

– Na mestu gde su nam poginula deca odavno je crna i kritična tačka, gde su mnogi poginuli ili su povređeni. Apelovali smo da se to reši i dobili smo informaciju da opština Inđija ima u budućem planu takav projekat – naveo je Vladimir.

Vladimir Majorski kaže da su njegova supruga i on u skoro svakodnevnom kontaktu sa Dejaninom majkom.

– Nama je ista bol, ista tuga, ista sudbina. Mi se najbolje razumemo, imamo prijatelje koji nas bodre “kako život ide dalje”, ali verujte kao da mi nismo iz te priče, kao da ne pripadamo tom životu. U kontaktu smo i sa roditeljima koji su izgubili takođe, decu u saobraćaju i mi se jako dobro razumemo – kaže potresnim glasom Vladimir. (Kurir.rs – B. Travica)