“NISAM IMAO NI ZA PAŠTETU, FRIŽIDER JE UVEK BIO PRAZAN” Boban Rajović ogolio dušu o NEMAŠTINI i teškom životu, NE STIDI SE NIČEGA!

Showbizz

“NISAM IMAO NI ZA PAŠTETU, FRIŽIDER JE UVEK BIO PRAZAN” Boban Rajović ogolio dušu o NEMAŠTINI i teškom životu, NE STIDI SE NIČEGA!

Pevač Boban Rajović se ne stidi svojih početaka i nemaštine, a sada je priznao da je jedva sastavljao kraj s krajem, te da je bukvalno jedva preživljavao kada je iz Danske došao u Beograd. Naime, pevač priznaje da je iznenada doneo tu odluku, a da je pre toga radio u Danskoj kao taksista, ali da je na nagovor Dragana Taškovića Tašketa odlučio da sve tamo ostavi, te dođe u Srbiju i oproba se kao pevač.

– Počelo je s amaterskim takmičenjem u Podgorici gde sam pobedio, pa se opet vratio u Dansku. Tad mi je Taške, kad su gostovali tamo on i Viki, rekao: “Ne znamo šta čekaš, vrati se u Beograd i počinji s pevanjem.” Bukvalno sam parkirao taksi u tri sata ujutro pred bratovom kućom, ostavio mu ključ i rekao: “Ja idem” i tad sam stvarno došao u Beograd bez centa i počeo da radim. Luda glava i vera u sebe, samo to sam tada imao, nisam imao nikoga i ništa, snalazio sam se, upoznavao ljude – počeo je Boban svoju priču i otkrio da nije imao šta da jede, ali da mu je drago što je kroz sve prošao u životu:

– Živeo sam u Sarajevskoj ulici, preko puta Palate, sa Bojanom Marovićem, koji je bio tada tinejdžerska zvezda i Edom Abdovićem, poznatom po hitu “Čudna žena beše Vera”. Zvali su nas crnogorski klan. Jeli smo hleb i jogurt, nismo imali ni za paštetu. Kad otvorimo frižider, on prazan, Bojan bi popio i pojeo sve, pa se posvađamo i tako. Sad mi je drago što sam prošao sve to.

Nakon toga Rajović je otkrio ko ga je uveo u svet estrade, te ko mu je finansijski mnogo pomogao. Ne krije da je bio u dugovima do guše, te da pozajmljene pare nije lako vratio.

– Prvi koji me uveo u svet estrade i koji me upoznavao sa ljudima bio je Rođa Raičević, upoznao me sa Kopcem, Konom, Jelenom Jevremović, Sanjom Ilić. Došao sam bez ičega u Beograd. Kad su mi rekli koliko šta košta, ja zovem nazad u Dansku, tražim, pozajmim. Bogami, bila je to pozamašna svota novca koju sam dugovao, nadao sam se da ću od jednog hita sve vratiti, međutim, nije to išlo tako lako. Nisam se snašao u poslu odmah, bili su mi potrebni menadžeri, onda sam se opet vratio u Dansku da zaradim na taksiju, pa se vraćao i ulagao, tako je krenulo. Bilo je mnogo teških trenutaka, ali svoj život nikako ne bih menjao. Da se sada rodim, sve bih opet ponovo. Kurir.rs/Srpski Telegraf