NOVOPAZARKA ESMANA KURTANOVIĆ: MORAŠ URAZUMITI OMLADINU, MLADE HOĆE SAMO DA ŠETAJU
Otkud želja Esmane Kurtanović iz Selakovca da se sjeti „kirkita“ i razboja, da tka ćilime i staze?
-E, da ti nešto kažem: u početku su mi djeca branila što radim ovaj posao. Poslije su se pomirila sa sudbinom. Ne želim da sjedim dokona i čekam da se desi bolje sutra – kaže Esmana na početku razgovora.
Mnogi je u naselju cijene kao poštenu, dobru, radnu i vrijednu ženu. I sa deset snalažljivih prstiju, koji tako lako ređaju pređu po žicama razboja, uživa u svom poslu…
-Prošlo je vrijeme za ćilime, staze, vunene jambolije, pustećije… Ipak se dosta toga promijenilo – kazuje ova dragocijena nana.
-Bila sam svjedok jednog vremena koje mi je pokazalo koliko, okružena svojom porodicom, nisam marila da je svijet oko mene prolazan i mnogo veći. Godine i rad su me razbudili iz sna. Ma koliko voljeli „moderno vrijeme“, koje nam je pružilo da živimo lakše i bolje, ipak žalim za svojim pešterskim selom, ovcama, kravama, velikom porodicom i onom bezbrižnom srećom – otkriva Esmana.
Vrijedni ženski prsti neprimjetno prebiraju po vunenim žicama, prenose umijeće, motive i pređu na ćilim. Hiljade tkalja imao je, i više nema Sandžak. Na pešterskim ćilimima dominira crvena boja u više nijansi – od tamno crvene do ružičaste šare. Ova tkanina ima dva jednaka lica. Sandžačke žene imale su vremena i dara da tkaju ćilime kao svoj život.
-A ja, naravno, nemam nikakvog drugog posla. I tako sam tek na pola puta… Ako imaš prediva, onda si pravi domaćin. Nekada su se od ćilima kupovala imanja, šorvani, petolirke, zlatni lanci od dva metra, ovce, krave – tvrdi nana.
-Sjećam se te radosti kad sam bila mlada… ređala sam žice na razboju, sve pjevajući… Tako smo životu poklanjali radost i ljepotu. Bilo je više čestitosti i međusobnog poštovanja – svjedoči zanimljiva Esmana Kurtanović.
-Osim toga, moramo da naučimo mlađe generacije da više rade, da slušaju i čuvaju svoju tradiciju i običaje…
Nana osjeća da je cijenimo i podržavamo.
-O, koliko sam samo izatkla ćilima, stazica, jambolija…
Ova neobična domaćica polako “kirkitom” slaže pređu, podižući pogled ka kameri, želi što bolje da istakne svoje zanatsko umijeće…
-Gledala sam i učila od svoje majke, prije nego što sam se udala. Zanati nestaju jedan za drugim. Naravno, sačuvaš sve što možeš, zar ne? Ali zapravo moraš da urazumiš omladinu. Kad jednom shvate, vratit će se svojim korijenima – kaže ova nana.
Ne može se zaobići želja, da se čuje i otrgne od zaborava, nešto iz kulturne baštine Bošnjaka. Ove neobične priče se mogu slušati i gledati na sve načine. Jedni će ih shvatiti kroz opis Jeni Pazara. Drugi će reportaže doživljavati kao sećanje na djetinjstvo, bezbrižnost i odrastanje jedne srećne generacije, prožeto svakidašnjim životom. Želja joj je da ispriča ono što zna. Da neko ne kaže bilo pa prošlo, kao da se nikada nije događalo, prenosi RTVNP. hayat.ba
