SRCEPARAJUĆA ISPOVIJEST SAMOHRANE MAJKE: Slađanin suprug nestao prije pet godina, a evo šta se desilo kad ga je vidjela zadnji put
Slađana Janković, samohrana majka iz Sremske Mitrovice kojoj je suprug, Srđan Janković, nestao bez traga pre skoro pet godina, ostavljajući ih sa mnogim nepoznanicama i finansijskim problemima, suočava se sa izazovima podizanja svoje djevojčice, koja sada ide u 6. razred.
Slađana, koja je sada samohrana majka, trudi se da pruži svojoj djevojčici sve što je potrebno za srećno i sigurno odrastanje. Kao majka, želi da zaštiti svoje dete od životnih teškoća i da joj pruži priliku za normalan život. Slađana je otkrila da je njen nestali suprug uvijek bio dobar čovjek, ali da su se neposredno prije Srđanovog nestanka suočavali sa problemom njegovog alkoholizma.
– Srđan je uvijek bio dobar čovjek, međutim iz nekog razloga počeo je da više pije. Uz razgovor smo došli do toga da treba da liječi problem koji je imao. Šest mjeseci smo odlazili kod doktora, dobio je lijekove… neko vrijeme je izgledalo da će nekako i ovaj problem biti riješen. Samo je izgledalo, vrlo brzo je uz lijekove počeo da pije. Da li su lijekovi zajedno sa alkoholom doveli do problema koji su eskalirali te 2018. godine, još uvijek ne znam – rekla je Slađana za Kurir.
Alkohol se vratio u njegov život, i to u kombinaciji sa leijkovima koji su mu propisani. Ovo je stvorilo komplikacije i dodatni pritisak na njihov odnos.
– Uvijek je ćutao, nije želio da govori šta ga muči – kaže Slađana.
Pokušavala je da razgovara s njim i riješi problem, ali bez uspjeha.
– Rekao je da treba da se razdvojimo, bio je nemiran, u nekim trenucima rasprava je bila glasna, mislim da je to samo bio alkohol i lijekovi. Znam da se mučio, ali nije htio da o tome priča – rekla je ona.
U decembru 2018. godine, njihove svađe i tenzije dostigle su vrhunac. Slađana se odlučila na korak kako bi se suprotstavila problemima, i otišla je kod sestre.
– Ništa nije ukazivalo da bi on na ovakav način otišao. On je bio porodičan čovjek, imamo dijete, godinama u braku – priča Slađana, koja ostaje sa mnogo pitanja i željom da sazna istinu o tome šta se tačno dogodilo te nesrećnoj noći.
Priča o nestanku Srđana Jankovića počinje 29. decembra 2018. godine kada je Slađana odvela njihovu devojčicu u stan njegovih roditelja. Tada su razgovarali o tome da zajedno provedu Novu godinu, i sve je delovalo dobro. Međutim, do 31. decembra situacija se pogoršala, a njihov život počeo se raspadati.
– Na taj dan, sve se promenilo – priča Slađana – Nisam htela da se pomirim sa situacijom u koju smo došli. Raspadao nam se život, nisam mogla da se pomirim s tim. Imali smo idealan život i čini mi se da se za tren sve raspalo – kaže neutješna Slađana.
– 29. decembar 2018. godine, odvela sam našu devojčicu u stan njegovih roditelja. Sve je bilo dobro, mi smo se stalno čuli telefonom. Predao je dete tog dana, a kasnije smo razgovarali o tome da provedemo zajedno Novu godinu. Pamtim svaki sekund, bila je nedelja kada sam mu poslala poruku da sednemo i razgovaramo. Nisam htela da se pomirim sa situacijom u koju smo došli. Raspada nam se život, nisam mogla da se pomirim sa tim. Imali smo idealan život i čini mi se da se za tren sve raspalo. On nije hteo, rekao je da zovem njegovog oca, a da ja idem u stan. Kada sam došla u stan, sve je bilo spakovano u kese. On to nije svejsno radio, to nije bio Srđan sa kojim sa ja živjela 11 godina – rekla je ona za Kurir.
Nakon raznih nesporazuma, Srđan je izašao iz stana u kome su živjeli 31. decembra 2018. godine.
– Nije mi se javljao do 31. decembra. Ćutala sam i vodila računa da dijete ništa ne osjeti i tada se nadala da će se nešto promijeniti – dodaje Slađana. – Kasnije me pozvao i pitao “Gdje ideš večeras?”, sjeća se Slađana.
– Nisam pristajala na takve razgovore, željela sam da pomognem i njemu i našoj porodici.
Međutim, Srđan se vratio tog dana, donio poklon njihovoj devojčici i razgovarao s njom. To je stvorilo nadu u Slađani, ali nažalost, Srđan je ponovo napustio stan. To je bio posljednji put kad ga je vijdela.
– Ja se i tada nisam mirila sa tim da se naš brak raspada iako sam taj dan imala veliku nervozu i osjećala sam da će taj dan biti loš. Kasnije sam saznala da je on taj dan bio rasejan i na poslu. Došao je uveče, ponovo pijan. Čudno pripit, djetetu je donio poklon i tada je počeo naš razgovor. Govorio je da ne želi da ima medicinsku sestru pored sebe, nisam pristajala na takve razgovore, željela sam da pomognem i njemu i našoj porodici. Mnogo sam ga voljela, on je bio dobar čovjek i smatrala sam da je vrijedilo da se mi spasemo. Nije želio da priča o tome, samo je govorio da želi da bude sam – ispričala je Slađana.
Sutradan, Slađana je otišla do stana roditelja Srđana da ostavi dijete, očekujući da će se Srđan vratiti u stan tog popodneva. Došao je dok je Slađana bila na poslu.
– On je uveče našu djevojčicu okupao, osušio joj kosu, dao lek i večeru… u meni se probudila nada. Ipak, ponovo je otišao i kada je izlazio iz stana htjela sam da ga ščepam i da kažem “stani” ali zaledila sam se, gledam u njegova leđa, to je bilo posljednje naše viđenje.
– Zvao je taksi i ja sam mislila da je otišao kod svojih roditelja – rekla je Slađana.
Međutim, Srđan se nije javljao na telefon, što je podiglo zabrinutost njene porodice. Nakon što su obaviješteni o njegovom nestanku, porodica i prijatelji su preduzeli brojne korake u nadi da će pronaći Srđana. Pozivali su ga i tragali za njim na raznim mjestima gdje je bio, ali bez uspjeha. Slađana je podigla potragu, i Srđana su uspeli kontaktirati telefonom.
– Ponašao se drugačije. Pozvala sam sestru jer se nisam osjećala dobro. Bojala sam se, jer njemu nije bilo dobro i ranije. U avgustu iste godine je pokušao da skoči sa mosta.
Slađana se sada sjeća posljednjeg trenutka kad je vidjela Srđana.
– Nisam ga mogla zaustaviti kad je izlazio iz stana – priča ona – To nije bio on. Zvao je taksi i otišao.
Znam da je te noći pred nestanak, vikao kroz naselje, to je bilo sat vremena posle ponoći. Saznali smo da je telefon na ulici, kada su se nepoznata djeca javila na njegov telefon. Tražili smo ga danima, prva nedelja je bila agonija. Imala sam nadu prvih šest mjeseci da će se pojaviti…
Nestanak Srđana Jankovića ostaje tuga koja ne napušta njegovu porodicu, a Slađana vodi borbu kao još uvijek udata, a muža nema.
– Moja djevojčica kreće u školu, ja moram da budem dobro. Vrlo brzo shvatam da problemi koji su postali vidljivi su problemi koji će me pratiti godinama.
Pomogli su nam njegove kolege, koji su tada prikupili novac i to je bilo to. Pomagali su nam i njegovi roditelji, bez moje sestre ne bih preživjela sve nedaće koje su nas zadesile. Prvu godinu moje dijete i ja smo bile podstanari. Bilo je strašno.
Slađana Janković, samohrana majka iz Sremske Mitrovice, suočava se godinama sa izazovima podizanja svoje djevojčice, koja sada ide u šesti razred. Njen suprug, Srđan Janković, nestao je bez traga pre skoro pet godina, ostavljajući ih sa mnogim nepoznanicama i finansijskim problemima.
Slađana, koja je sada samohrana majka, trudi se da pruži svojoj djevojčici sve što je potrebno za srećno i sigurno odrastanje. Kao majka, želi da zaštiti svoje dijete od životnih teškoća i da joj pruži priliku za normalan život.
– Ja sam se naivno nadala da ću moći ostvariti prava za svoju djevojčicu i omogućiti joj bolju budućnost. Međutim, život nema granicu kada udara – kaže Slađana.
– Nemam nikakva prava, nisam dobila dječiji dodatak. nikakvu pomoć. Radim, plata je mala, pa dodatno radim i kada nisam na poslu. Godinama pokušavam da preživim i da moja djevojčica ima skoro sve.
Iako je suočena s brojnim izazovima, odlučna je da pruži svojoj djevojčici sve što joj je potrebno da uspije u životu. Međutim, suočava se s izazovom kako da obezbijedi sve što djevojčica želi, poput računara, mobilnog telefona i lijepe garderobe, s obzirom na finansijsku situaciju. Slađana kaže da se tokom ovih pet godina suočavala sa problemima na poslu, u životu, da je bila nezaštićena kao žena i majka.
– Moja priča će možda dati nekome povod za razmišljanje. Mog muža nema skoro pet godina, nemam nikakva prava jer sam udata, njega nikada nisu našli. Voljela bih da sam imala pomoć sve ove godine, ali nisam. Da sam se razvela ili da sam udovica imala bih sva prava. Ovako, sama kroz život. Smatram da je ovo dug period da samohrana majka nema pomoć države. Vjerujem da nema mnogo žena u ovoj situaciji ali dovoljno je da nas deset ima isti problem. Znači, problem postoji. Ja sam preživjela, nisam poklekla, a bilo je trenutaka da ne znam šta ću… žena je nezaštićena, na poslu, na ulici, život je težak. To znaju sve samohrane majke. Ja nisam samohrana majka, ja sam udata, bez muža. Raspitivala sam se, tražila pomoć ali ništa. U januaru 2024. godine će biti pet godina od nestanka mog muža, tek tada mogu da tražim neka svoja prava. Teško je čekati ovoliko. Ja sam preživjela, ne želim nikome ovakav život.
Nažalost, prema zakonu, pravo na porodičnu penziju stiče se samo po smrti osiguranika, odnosno korisnika penzije.
Srđan Janković, koji je bio zaposlen i danas se vodi kao “opravdano odsutan”, ostavio je svoju porodicu u neizvjesnosti. Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje (PIO) ne može pokrenuti postupak o ostvarivanju prava na porodičnu penziju bez dokaza o smrti, odnosno priloženog izvoda iz knjige umrlih.
Postupak za proglašenje nestalog lica za mrtvo pokreće se predlogom pred nadležnim sudom. Za proglašenje osobe mrtvom potrebno je pet godina da se o toj osobi ne zna ništa, nakon čega se podnosi vanparnički predlog. Nakon pravosnažnog rešenja, podaci o osobi se upisuju u matičnu knjigu umrlih.
Ova priča baca svjetlo na složene probleme s kojima se suočavaju porodice nestalih osoba i izazove u ostvarivanju njihovih prava, a Slađana Janković ostaje hrabra majka koja se bori za budućnost svoje djevojčice. (Srbijadanas)
