Jedan od najboljih studenata u Sarajevu se prijavio na 23 konkursa, ali nikada nije dobio stalni posao u struci
Jasmin Krajina, dobitnik Zlatne značke UNSA, prijavio se na 23 konkursa, ali nikada nije dobio stalni posao u struci Bio sam primoran da radim u Aziji i Africi, inače sam fudbalski trener i tako da sam radio u Omanu, Libiji, Vijetnamu kao trener, a ne u struci. Trenirao sam starije ljude, seniore, priča Krajina koji je završio Fakultet sporta i tjelesnog odgoja.
U Bosni i Hercegovini koliko god da ste obrazovani, kompetentni, sposobni, to vam nije dovoljno da dobijete šansu da radite u svojoj struci, da steknete iskustvo, staž u jednoj od javnih ustanova, institucija.
Prepreka su pravilnici koji se prilagođavaju stranačkim kadrovima, ovisno o tome ko je na vlasti. Političarima su puna usta mladih, obrazovanih, perspektivnih, ali kada tim ljudima treba dati šansu da rade, politika uhjebljava svoje kadrove piše Faktor
Sarajlija Jasmin Krajina diplomirao je na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja, nosilac je univerzitetskog priznanja Zlatna značka za najboljeg magistranta generacije ali nikada nije našao stalni posao u struci.
Aplicirao je na mnogobrojne konkurse ali uglavnom je slušao izgvore kako nema dovoljno staža u struci, međutim, kako da ga stekne kada mu niko nije dao šansu za to.
– Prošle godine radio sam slučajno u Osnovnoj školi Grbavica 1 u Sarajevu. Upao sam jer je bila jedna afera sa ranijim nastavnikom sporta i tjelesnog odgoja. Tu sam radio punu normu, istekao mi je ugovor i nakon toga se mora ponovo aplicirati na konkurse. Znam da sam aplicirao na 23 konkursa za rad u školama i uvijek uđem u krug od tri kandidata, a onda se ostavlja direktoru škole da bira – priča nam Krajina koji ima 37 godina i dodaje:
– Uglavnom nikada nisam ušao iz prve jer nemam dovoljno staža u struci, a kako ću ga imati ako nisam dobio šansu da radim iako imam dobre reference. Kako je novi zakon izašao, prvo se gleda koliko imaš radnog staža u struci.
Kaže kako je bio lijepo prihvaćen u Osnovnoj školi Grbavica 1 i od djece i nastavnika pa se ponovo prijavio na konkurs.
– Ali sam prošao na šest časova što mi nije bilo dovoljno da bih mogao prehranjivati porodicu, imam suprugu i dvoje djece – kazuje nam.
Jasmin je diplomirao 2009. godine.
– Kada sam završio fakultet, bilo je zapošljavanja na godinu dana kao nagrada i to sam odradio na fakultetu. Bio sam primoran da radim u Aziji i Africi, inače sam fudbalski trener, tako da sam radio u Omanu, Libiji, Vijetnamu kao trener, a ne u struci. Trenirao sam starije ljude, seniore – ispričao nam je Krajina.
Jasmin je i sin dobitnika najvećeg ratnog priznanja Zlatni ljiljan. Kaže kako bi kao dijete borca trebao imati prednost u zapošljavanju, ali tako nije.
– Ako si u politici i član neke partije, imaš mnogo više prolaza, ali mene to ne zanima, nisam sebe vidio tu jer sam smatrao da ću uz svoje diplome, kompetencije, svakoj instituciji biti dobar uposlenik – ispričao nam je Jasmin.
Trenutno je angažiran kao koordinator Omladinske škole u Fudbalskom klubu Željezničar. Izvor: CH
