HTIO JE DA PROSLAVI RAZVOD, A ONDA JE PAO SA VISINE OD 21 METAR I SLOMIO VRAT: MORAM DA BUDEM ZAHVALAN ŠTO SAM ŽIV
Nesretni Rafael dos Santos Tosta slomio je vrat i lumbalni dio kičme u padu u Lagoa Azul (Plava laguna) u Kampo Magru u Brazilu. Ovaj 22-godišnjak se sada podvrgava intenzivnoj terapiji nakon pada 11. februara Rafael je otišao u lagunu u napuštenom kamenolomu kako bi proslavio svoj razvod. Aktivnost, koja je slična skakanju bandžijem, sastoji se od slobodnog pada prije nego što postane „ljudsko klatno“ dok nastavljate da se ljuljate u ogromnom luku.
Nakon što je nekim čudom preživio užasni pad – iako sa trajnim povredama – Rafael je rekao lokalnim medijima: „Uvijek sam bio veoma smirena osoba, ali stvari su se nedavno promijenile. Poslije razvoda želio sam da uživam u životu na sve moguće načine. Radio sam mnogo ludih stvari. Uopšte nisam cijenio svoj život“. Rafael je otišao da se ljulja na mostu sa rođakom i prijateljem tri dana prije svog 22. rođendana. Kada je konopac puknuo, na kraju je uronio u lagunu, kao što se vidi na ovom snimku.
On je slomio vrat i lumbalni dio kičme, povrijedio leđa i lice i zadobio je druge povrede u padu. On je lokalnim medijima rekao: „Počinjete da vidite život i budete zahvalni na svemu. Nije da me ranije nije bilo briga, ali nisam na to gledao iz ove perspektive. Moj život nikada neće biti isti. Ne želim da budem Rafael kakav sam bio prije. Moram da budem zahvalan što sam živ, što je već velika stvar“.
Sada, skoro tri mjeseca kasnije, Rafael još uvijek pati od posljedica pada, uprkos nekoliko sesija fizioterapije i tretmana. I dalje se bori da podigne teške predmete, osjeća bol u nekim dijelovima i pati od slabosti.
Rekao je: „San mi nije isti. Ne mogu da zaspim. Morao sam da potražim pomoć. Počeo sam da imam krize, noćne more i plašim se da zaspim.“
Rafael – operater u proizvodnji koji obavlja industrijsku inspekciju u fabrici u Araukariji, gdje živi – nije radio od nesreće.
Prisjetio se: „Toga dana sam bio zaista sretan, uzbuđen“.
Prije svog skoka, sjeća se kako se šalio da konopac ne može da izdrži njegovu težinu.
Njegovo sljedeće sjećanje je bilo buđenje u vodi, a ljudi oko njega su ga molili da se ne pomjera i davali mu do znanja da je pomoć na putu.
Rekao je: „Uspaničio sam se i pomislio: ‘Šta ja radim ovdje?’Kada sam pokušao da ustanem, sjećam se da sam osjetio veoma jaku bol. Nikada u životu nisam osjetio goru bol.“
Nakon pada, Rafaela je stabilizovao medicinski tim iz bataljona za vazdušne operacije vojne policije i helikopterom ga je odvezao u bolnicu Rocio u Kampo Largu. Prisjetio se svog tadašnjeg humora, rekavši za lokalne medije: „Stalno sam se šalio: ‘Vau, ne mogu da vjerujem da se vozim helikopterom’.“ Rafael se takođe sjetio da je rekao svojoj mami o svojim planovima dva dana prije ljuljanja mosta. Rekao je lokalnim medijima: „Rekla je, ‘Rafa, jesi li lud? Šta radiš sa svojim životom?’ Dala mi je moralnu lekciju koju mislim da nikada neću zaboraviti.“
Nakon što joj je Rafaelov prijatelj rekao za nesreću, porodica je krenula na šestosatni put od porodične kuće u Figueiri da ga posjeti u bolnici. Rafael se prisjećao: „Moja majka je stigla, pogledala me onim pogledom kao da je htjela da me udari, ali me je zagrlila i rekla: ‘Hvala Bogu da si dobro, sine.’ Toliko stvari se dogodilo u mom životu da mislim da se ona već umorila od toga da mi govori ‘upozorio sam te’“.
Rafael je lokalnim medijima rekao da njegova ljubav prema ekstremnim sportovima nije nestala, ali da se više neće baviti sličnim aktivnostima zbog brige svoje porodice. Rekao je: „San mi je bio da skačem sa padobranom. Znam šta se tamo desilo, za sve postoji objašnjenje, bila je to velika greška“. hayat.ba
